Poštovani kolega, najpre da pohvalim Vaš tekst.Pogodili ste suštinu.O tome pišem ,kao oligofrenolog, godinama,ali osim lajkova na društvenim mrežama,ničega drugog nije bilo.Sećam se svojih kolega sa koliko su entuzijazma i euforije krenuli da podržavaju gospodju Tinde Cerović Kovač u njenom ludilu.Tu su im se pridružile i kolege iz Novog Sada ,na čelu sa tadašnjom direktorkom,koji su na osnovu te bezumne ideje namakli sebi i svojim ustanovama brdo para.Nisu shvatili (ili jesu,pa su to iskoristili) da je ceo sistem zamišljen birokratski sa krajnjom namerom da se za ideju inkluzije kroz raznorazne seminare i podrške samo izmuzu novci.Od svih i na svakom mestu.A deca su bila imaginarna, ne konkretna.Jasno Vam je ,kao defedktologu,da je svako dete sa smetnjama u razvoju priča za sebe i da zahteva individualni prilaz.I umesto da se moje ,i zalaganje još nekoliko kolega za apsolutnu individualizaciju i rad jedan na jedan prihvati i zaživi, dobili smo sistem navodne jednakosti. Sva su deca jednaka, Samo neka nisu. Ironično zar ne? Sada smo decu sa lakšim vidovima ometenosti ugurali u redovne škole,a one koje rade po IOPu 2 u specijalizovane. Još jedan od oblika diskriminacije , kako za decu sa smetnjama u razvoju,tako i za redovne učenike bez smetnji.Napravili smo od njih socijalne radnike ,umesto da im dozvolimo da sami biraju svoj put i način zražavanja svoje humanosti,mi smo im nametnuli nešto u šta ni sami ne verujemo.I, sada oni koji rade sa tom decom se ubiše od definisanja prilagodjenih standarda i postignuća…A to ,opet,nema nikakvog smisla.Nismo standardizovali poremećje ( namerno ne govorim o deci sa posebnim potrebama jer je to fraza koja ništa ne znači,a najveći je ”doprinos” birokrata defektološkog fakulteta u poslednjih 20 godina).Kada kažem doprinos,mislim na promašaj.Tek kada definišemo i standardizujemo poremećaje u razvoju,moći će mo da govorimo o prilagodjenosti vaspitno obrazovnog procesa deci sa smetnajm u razvoju. I,umesto da se ti stane,da se otreznimo,mi nastavljamo da srljamo.Masovno smo uvodili,pod firmom izjednačavanja sve dece, u obrazovanje dece sa smetnjama u razvoju (namerno koristim ove termine) besmislene predmete za ovu populaciju : strani jezici,matematika,hemija,fizika,biologija…Gledano sa aspekta jednog od mnogih odeljenja u kojima radim,u kome su svi učenici autistični i potpuno lalaični,pitam se ,koje ovo smislio? Ko je ovoj deci uskratio psihomotorne vežbe,logopedski tratman,samoposluživanje…Zar dete koje nje u stanju da kontroliše sfinktere i razume izgovoreno ima mogučnost usvajanja stranog jezika ? Ili da rešava linearne jednačine ? Ili da shvati šta su to hemijska jedinjenja,rodovi,vrste,familije,ko je bio Car Dušan ? Masa nebuloza…A dok sam u saradnji sa roditeljima koji su poslušali moj savet i pomogli mi da realizujem individualni rad,imali smo fantastične rezultate.U dva od četiri slučaja smo za dve godine razvili elementarnu ,čak i verbalnu,komunikaciju.A onda je Tinde to strogo zabranila i evo dece posle 8 godina kako se vratiše na ono početno stanje i poništiše sav napredak.Dakle,inkluzija je glupost namenjena birokratama da što više para izmuzu od sistema.Deca su doživela traume u redovnim školama zbog svoje inferiornosti.Profesor Bojanin se u Udruženj Tvrđava bavi pojavom suicida kode dece sa smetnjama u razvoju koja au i redovnim školama.Ta inkluzija je stostruko više štete načinila ovoj deci,nego bilo koji rad defktologa.Za sve ideje,od ličnih asistenata koje je država predvidela,nema para.Pa koji je to apsurd? Zar nije efikasnije vratiti se na sitem specijalnih škola.Ako se to roditeljima ne svidja,molim,imamo i privatne škole,pa ako nešto svoje hoće,neka to i plate.Sva deca moraju dobiti jednake uslove u specijalnim školama u skaldu sa svojim potrebama i mogućnostima. Drugačije- ne biva.
↧